OSI referentni model

Međunarodna organizacija za standarde – International Standards Organization (ISO) izdala je 1987. godine skup specifikacija koje opisuju arhitekturu mreže koja služi za pove­zivanje raznorodnih računarskih uređaja. Originalni dokument se odnosio na sisteme koji su bili otvoreni za povezivanje jedni prema drugima, jer su za razmenu informacija svi mo­gli da koriste iste protokole i standarde.

ISO je 1984. godine štampao reviziju ovog modela i nazvao ga Referentni model za otvo­reno povezivanje sistema – Open Systems Interconnection (OSI) reference model. Ova revi­zija postala je međunarodni standard i služi kao vodič za umrežavanje. OSI model je najpoznatiji i najčešće korišćen model za slikovitu predstavu umreženih okruženja. Proizvođači ga se pridržavaju kada projektuju proizvode za mrežu. Model opisuje način na koji mrežni hardver i softver zajednički deluju kako bi se omogućila komunikacija. Model takođe pomaže pri rešavanju problema tako što nudi referentni okvir koji opisuje kako se pretpostavlja da komponente rade.

Arhitektura slojeva

Arhitektura OSI referentnog modela razvrstava mrežne komunikacije u sedam slojeva. Svaki sloj pokriva različite mrežne aktivnosti, opremu ili protokole. Slika dole prikazuje arhitekturu slojeva OSI modela. Slojevitost označava različite funkcije i usluge pri prenosu podataka sa jednog na drugi računar preko mrežne instalacije. OSI model definiše kako svaki sloj komunicira i sarađuje sa slojevima koji su neposredno iznad i ispod njega. Na primer, sloj sesije komunicira i sarađuje sa slojevima prezentacije i transporta.

Svaki sloj obezbeđuje neke usluge ili postupke koji pripremaju podatke za dostavu putem mreže do drugog računara. Slojevi najnižeg nivoa, 6 i 7, definišu fizički medijum mreže i srodne poslove, kao što je način prosleđivanja bitova podataka u mrežne kartice (NIC) i kablove. Najviši slojevi definišu kako aplikacije pristupaju komunikacionim uslugama. Što je nivo sloja viši, složeniji su i njegovi poslovi.

Slojevi su međusobno razdvojeni granicama koje se nazivaju interfejsi. Svi zahtevi jednog sloja od susednog sloja prosleđuju se preko interfejsa. Svaki sloj se oslanja na standarde i aktivnosti sloja koji je ispod njega.

Relacije između slojeva OSI modela

Svaki sloj obezbeduje usluge za sloj koji je neposredno iznad njega i rešava ga detalja o tome kako su one stvarno primenjene. Istovremeno, izgleda kao da je svaki sloj u direktnoj komunikaciji sa odgovarajućim slojem na drugom računaru. Ovo nudi logičnu ili virtualnu komunikaciju između ravnopravnih slojeva, kao što je pokazano na narednoj slici. Međutim, stvarna komunikacija između susednih slojeva odvija se samo na jednom raču­naru. Na svakom sloju softver primenjuje mrežne funkcije prema određenim protokolima.

Pre nego što se podaci proslede iz jednog u drugi sloj, oni se podele u pakete (na višim OSI slojevima nazivaju se datagrami), odnosno jedinične informacije, i kao celina pre­nose se sa jednog na drugi uređaj na mreži. Mreža prosleđuje pakete od jednog do drugog soft­verskog sloja prema redosledu koji je isti kao redosled slojeva. Na svakom od slojeva, softver dodatno formatira ili adresira paket, jer je to neophodno kako bi se on uspešno preneo duž mreže.

Na mestu prijema, paket se prosleduje kroz slojeve u obrnutom redosledu. Na svakom od nivoa, pomoćni programi čitaju informacije iz paketa, izdvajaju ih i paket prosleđuju sledećem sloju. Kada se na kraju paket prosledi sloju aplikacije, uklonjene su informacije o adresi i paket će biti u svom izvornom obliku koji je čitljiv aplikaciji ili procesu prijem­nika.

Nijedan sloj, osim najnižeg sloja OSI modela umrežavanja, ne može direktno da prosledi informaciju njemu odgovarajućem sloju na drugom računaru. Umesto toga, na predajnom računaru informacija mora da se prosledi kroz sve niže slojeve, sve do fizičkog sloja. Zatim se ona prenosi duž mrežnog kabla do prijemnog računara, a onda naviše, kroz njegove mrežne slojeve, sve dok ne stigne na odgovarajući sloj. Na primer, kada sloj mreže računara A šalje informaciju, ona se na predajnoj strani prenosi naniže kroz sloj veze i fizički sloj, zatim kroz kabl, a na prijemnoj strani naviše, kroz fizički sloj i sloj veze do krajnjeg odredišta – sloja mreže računara B.

Interakcija između susednih slojeva odvija se kroz interfejs. Interfejs određuje usluge koje niži sloj pruža višem sloju, kao i kako se njima pristupa. Osim toga, svaki od slojeva na jednom računaru izgleda kao da direktno komunicira sa istim slojem na drugom računaru.