Slider Image 1 Content

Materijali za nastavu u Gimnaziji i Srednjoj medicinskoj školi
Za prenos signala između računara većina današnjih mreža koristi neku vrstu žica ili kablova koji se ponašaju kao mrežni prenosni medijumi. Postoji mnogo različitih tipova kablova koji mogu da se primene u različitim situacijama. Njihov broj je izuzetno veliki: katalog firme Belden, jednog od vodećih proizvođača kablova, obuhvata više od 2200 različitih tipova. Srećom, većina današnjih mreža koristi tri osnovne vrste kablova:
U svom najjednostavnijem obliku kabl sa upredenim paricama se sastoji od dve izolovane bakarne žice koje su obmotane jedna oko druge (upredene).
Grupe parica se obično nalaze grupisane u zaštitnom omotaču i zajedno sa njim čine kabl. Ukupan broj parica varira, a njihovim upredanjem se poništava električni šum od susednih parica, ili ostalih izvora, kao što su motori, releji i transformatori.
Postoje dva tipa ovog kabla: kabl sa neoklopljenim (Unshielded Tmsted-Pair, UTP) i oklopljenim (Shielded Tmsted-Pair, STP) paricama.
Kablovi sa upredenim paricama za povezivanje sa računarima koriste RJ-45 konektore. Oni podsećaju na telefonske RJ-11 konektore, ali za razliku od njih malu su veći i imaju 8 provodnika (RJ-11 imaju 4 provodnika).
Najpopularnija vrsta UTP kabla je kabl po 10BaseT specifikaciji i oni postaju najrasprostranjeniji kablovi za lokalne računarske mreže. Maksimalna dužina jednog segmenta kabla je 100 metara.
Tradicionalni UTP kabl se sastoji od dve izolovane bakarne žice. Odgovarajuće specifikacije određuju koliko će uvoja biti po jednom metru kabla, a to zavisi od njegove svrhe.
Postoje razne vrsta UTP kablova. Na osnovu definisanih standarda svi UTP kablovi su razvrstani u 5 kategorija:
Potencijalni problem svih vrsta kablova je preslušavanje (engl. crosstalk), mešanje signala jedne linije sa signalima druge linije.
UTP kablovi su posebno osetljivi na ovu pojavu, a jedinu zaštitu predstavlja veći broj uvoja po metru kabla.
Ova vrsta kablova ima spoljašnji omotač u obliku bakarne mreže (širm) koji je, u stvari, oklop daleko efikasniji od standardnog spoljašnjeg omotača UTP kablova.
Između i oko parova žica postoji i omotač od tanke aluminijumske folije. Ovi dodatni slojevi kod STP kablova formiraju svojevrstan oklop koji je u stanju da zaštiti podatke koji se prenose od bilo kakvog spoljašnjeg mešanja. Zbog toga STP kablovi omogućavaju veću brzinu prenosa i veće razdaljine od UTP kablova.
Da bi ste montiral RJ-45 konektor na UTP kabl potrebna su vam odgovarajuća klešta za krimpovanje.
Bitan je i raspored žica. Od početka je bitno držati se standarda. Kada pogledate kabl treba da znate da li je prav (strait) ili ukršten (cross over). Tu dolazimo i do najčešćeg pitanja i najčešće greške. Da li se mogu dva računara povezati kablom bez upotrebe haba? Mogu, ali kabl nije isti. Za direktno povezivanje dva računara se koristi tzv. Cross-Over kabl, dok se za vezu računara sa habom koristi Strait kabl. Za medjusobnu komunikaciju računara (ili računara sa habom) korišćenjem UTP kablova, ako je brzina komunikacjie do 100Mbs koriste se 4 žice UTP kabla. Medjutim, za ostvarivanje Gigabitne veze, kabl se malo razlikuje jer se koristi svih osam žica. Oba standarda rasporeda žica prikazana su na narednim slikama
Ako treba da se napravi strait kabl, onda je bitno da raspored žica sa obe strane kabla bude jednak (1-1 ili 2-2). Ali, ako se pravi cross-over kabl onda je raspored žica sa jedne strane kabla – konekcija 1, a sa druge strane kabla – konekcija 2.
Za proveru ispravnosti veza koristi se mrežni tester.
Kod ove vrste kablova, optička vlakna prenose digitalne signale u obliku modulisanih svetlosnih impulsa.Zbog toga kablovi od optičkih vlakana ne podležu električnim smetnjama i podržavaju izuzetno velike brzine prenosa podataka. Danas se signali prenose brzinom od oko 100 MB u sekundi, a isprobani su i na brzinama od nekoliko GB u sekundi (brzine od 1 GB u sekundi, u poslednje vreme, predstavljaju standard ove vrste kablova). Osim toga, oni mogu da prenose signale (svetlosne impulse) na kilometarske razdaljine.
Optičko vlakno se sastoji od izuzetno tankog staklenog cilindra, koji se naziva jezgro. On je okružen koncentričnim staklenim slojem, koji se naziva presvlaka. Ponekad vlakna mogu biti napravljena i od plastike. Zbog toga što optičko vlakno prenosi signale samo u jednom pravcu, kabl se uvek sastoji od dva vlakna u odvojenim omotačima – jedno vlakno šalje signale, a drugo ih prima. Svako vlakno je obmotano slojem plastike, a dodata su i vlakna od kevlara što obezbeđuje čvrstinu.
Prednosti i nedostaci kablova od optičkih vlakana: